Glavne razlike između hladnog i toplog valjanja čeličnih cijevi uključuju sljedeće aspekte:
Temperatura proizvodnje:
Vruće valjanje se obično izvodi na visokim temperaturama, uglavnom iznad 1000 stepeni.
Hladno valjanje se izvodi na sobnoj temperaturi ili ispod sobne temperature, obično ne većoj od 60 stepeni.
način obrade:
Vruće valjanje usvaja metodu obrade deformacije, odnosno valjanje se izvodi dok se metal zagrijava.
Hladno valjanje usvaja metodu deformacije valjanjem, što znači da se čelik direktno deformiše na sobnoj temperaturi.
Karakteristike performansi:
Vruće valjane čelične cijevi općenito imaju dobru žilavost i duktilnost, ali relativno nisku tvrdoću i čvrstoću.
Hladno valjane čelične cijevi imaju veću tvrdoću, čvrstoću i modul elastičnosti, ali lošu plastičnost i žilavost.
Kvalitet površine:
Na površini toplo valjanih čeličnih cijevi mogu se pojaviti slojevi oksida i neravnine koje zahtijevaju naknadnu obradu.
Hladno valjane čelične cijevi imaju bolji kvalitet površine i manje su sklone oksidaciji i neravninama.
Tačnost dimenzija:
Točnost dimenzija toplo valjanih čeličnih cijevi je niska i može doći do velikih odstupanja.
Hladno valjane čelične cijevi imaju veću točnost dimenzija i mogu bolje kontrolirati raspon odstupanja.
Razlike u upotrebi:
Vruće valjane čelične cijevi su pogodne za područja koja ne zahtijevaju visoku dimenzionalnu točnost i relativno su jeftina, kao što su građevinske konstrukcije i proizvodnja strojeva.
Hladno valjane čelične cijevi su pogodne za polja koja zahtijevaju visoku dimenzionalnu točnost i dobar kvalitet površine, kao što je proizvodnja automobila i svemir.
Ukratko, postoje značajne razlike između hladno valjanih i toplo valjanih čeličnih cijevi u proizvodnim temperaturama, metodama obrade, karakteristikama performansi, kvaliteti površine i upotrebi. Prilikom odabira čeličnih cijevi potrebno je odabrati odgovarajući tip na osnovu specifičnih zahtjeva primjene.
