Kiseljenje: Kiseljenje je metoda uklanjanja oksidnog kamenca, šljake od zavarivanja, mrlja rđe i drugih nečistoća na površini nehrđajućeg čelika upotrebom kiselog rastvora (obično sumporne ili hlorovodonične kiseline). Ovo pomaže u poboljšanju otpornosti nehrđajućeg čelika na koroziju.
Poliranje: Poliranje je poliranje površine od nerđajućeg čelika mehaničkim ili hemijskim metodama kako bi se dobila glatka i svetla površina. Poliranje ne samo da poboljšava izgled, već i pomaže u uklanjanju manjih površinskih nedostataka.
Pjeskarenje: pjeskarenje koristi brze mlazove pijeska ili drugih čestica za čišćenje površine nehrđajućeg čelika kako bi se uklonio kamenac, prljavština i pružila ujednačena tekstura površine.
Premaz: Za posebne zahtjeve, tanki film se može premazati na površini nehrđajućeg čelika, kao što je oksidni film, kromiranje, nitrid, itd., kako bi se povećala tvrdoća, otpornost na habanje i otpornost na koroziju nehrđajućeg čelika.
Elektrohemijsko poliranje: Ovo je proces u kojem se električna struja propušta kroz elektrolit kako bi se oksidi na površini od nehrđajućeg čelika reducirali u metal, čime se dobila svijetla površina. Ova metoda je uobičajena za neke aplikacije koje zahtijevaju visok sjaj.
Anodizacija: Iako se obično povezuje s aluminijem, u nekim slučajevima nehrđajući čelik se također može anodizirati kako bi se formirao zaštitni oksidni sloj koji poboljšava njegovu otpornost na koroziju.
Bojenje: površina nehrđajućeg čelika može biti obojena kemijskom obradom ili elektrohemijskom obradom kako bi se dobio specifičan izgled. To može uključivati različite boje i uzorke.
Toplinska obrada: Toplinska obrada može promijeniti kristalnu strukturu i tvrdoću nehrđajućeg čelika, čime utječe na njegova mehanička svojstva i otpornost na koroziju.
